Borota Petar

Ime i prezime Petar Borota
Rođen 05/03/1952 † 12/02/2010
Mesto u timu Golman
Utakmica za reprezentaciju 4
Golova za reprezentaciju
Debitovao 05/10/1977
Igrao u klubovima OFK Beograd (Beograd),
FK Partizan (Beograd),
Chelsea FC (Eng),
Portimonense (Por),
Boavista (Por),
Porto (Por),
All Stars (RSA)

 

Rođen 5. marta 1952. u Beogradu, umro 12. februara 2010. u Đenovi, Italija.

Reprezentativac i internacionalac, golman. Upamćen je po kiks golovima (Partizan-Zvezda, Rumunija-Jugoslavija), ali i po atraktivnim odbranama.

Na golu OFK Beograda bio je na 176 utakmica. U dresu Partizana igra tri sezone (1976-1979) – dva puta prvak Jugoslavije (1976, 1978). Kapiten i prvotimac londonskog Čelzija (1979-1983). Igrao je još i za portugalske klubove Portimonense, Boavistu i Porto.

U Južnu Afriku odlazi 1986. i nekoliko utakmica brani za All Stars (s trenerom Jeffom Hurstom i igračima Ardillesom, Villom i drugima), a zatim trenira jednu crnačku ekipu. Ovo poslednje nije naišlo na topao prijem kod tada jakih struktura aparthejda, te se vraća u Beograd, a potom se seli u London, gde će živeti do 1997.

U Beogradu je imao još jednu izložbu slika, godinu dana pre izbijanja rata. Poznanstvo sa Sinišom Mihajlovićem i Vujadinom Boškovom čini da se preseli u Đenovu, gde je živeo i radio do smrti. Fudbal ga je, naravno, i dalje zanimao, ali se tada mogao potpuno posvetiti slikanju.

Za mladu reporezentaciju Jugoslavije branio je čak 27 puta, dok je na golu “A” tima bio 4 puta. Debitovao je na prijateljskoj utakmici 5.oktobra 1977. u Budimpešti protiv Mađarske (4:3), a poslednju utakmicu odigrao je u Bukureštu, protiv Rumunije (3:2), u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope.

Za golmane se oduvek pričalo da su specifični i ekscentrični. Borota je bio odličan golman OFK Beograda. Vremenom, prerastao je svojim kvalitetom sredinu, i jedini logični korak u njegovoj karijeri je mogao biti ka Topčiderskom brdu. Partizan ili Zvezda.

Petar je stigao u Partizan 1977.godine i bio je jedna od par karika koja je nedostajala da se te godine zaokruži stvaranje šampionskog tima. Pravi čovek na pravom mestu. Pokazali su to rezultati te sezone. “Crno-beli” su nadmoćno osvojili titulu, a ceo tim je delovao kao mašina. Sve se poklopilo – sjajan trener (Ante Mladinić), vrhunski igrači, i odani navijači, koji su te godine bili dvanaesti igrač, pa je mečeve u Beogradu posmatralo u proseku po 25.000 gledalaca! Kako to nestvarno zvuči…

Borota je dao ogroman doprinos, primio je samo 19 golova, a ruku na srce, imao je i odlične odbrambene igrače ispred sebe. Njegov kvalitet nije bio sporan. Branio je ono što su svi već videli u mreži, a ono što ga je odlikovalo bili su i izleti van šesnaest metara. Nije se libio da istrči i 30 metara od gola ako treba. Ponekad i nije trebalo, ali on je izletao.

Osim te osobenosti, Borota je i kao sportista delovao sasvim atipično, van svakih šablona. Jedini golman koji je u to vreme, umesto klasičnog šorca, nosio crne bermude. Onda je bio i prvi fudbaler koji je na svojoj glavi oblikovao “mini – val” frizuru. Hteo je da imidžom oponaša tada slavnog Kevina Kigena, ali kod saigrača je izazvao samo napade smeha. Znači, golmanske bravure, izlasci van 16 metara, crne bermude i čudna frizura. Previše za shvatanja običnih ljubitelja fudbala sa Balkana. Ali, Petar Borota je ostao svoj i gurao svoju priču.

Jedan od delova te priče je i susret u Bukureštu između Rumunije i Jugoslavije, kvalifikacije za Svetsko prvenstvo. Cela zemlja je bila ispred TV ekrana i gledala tu ludu utakmicu. Borota je već u prvom minutu uspeo da primi gol sa 40 metara. Kako je kasnije rekao u jednoj emisiji, njegov otac nije stigao ni da naseče pršutu svojim drugarima, koje je zvao da gledaju utakmicu, a Petar je već kapitulirao! Ostao je ukopan na liniji, a posle je još tri puta morao u mrežu po loptu. Ipak, bilo bi nepravedno optužiti ga za sve te golove, jer oba tima su delovala ludo i smušeno, pa smo na kraju mi ipak pobedili 6-4! Mužinić, Trifunović, Filipović, Sušić… strelci se ne zaboravljaju.

Zatim, u roku od par meseci slede dva događaja koja su dobrim delom obeležila Borotinu karijeru i još više u javnosti učvrstila sliku o njemu kao čudaku. Znam samo da je u oba slučaja ljudima naterao suze na oči. Nekome radosnice, nekome suze od smeha, a meni, nažalost, suze očaja i tuge.

Igrala se revanš utakmica Kupa evropskih šampiona u Drezdenu. Dinamo Drezden protiv Partizana, a Partizan je u tadašnju Istočnu Nemačku doneo 2-0 iz Beograda. Generacija koja je superiorno osvojila domaće prvenstvo čekala je potvrdu kvaliteta u Evropi. Odličan rezultat, osim ako ne napravite neki težak kiks. Borota ga je napravio. Spustio je loptu na peterac, za takozvanu “bekovsku loptu”.

Bez razloga, jer nije bilo gol-auta niti faula, pa samim tim ni razloga za taj potez. “Prekid filma” u glavi Petra Borote. Jedan od igrača Dinama je prišao lopti i ćušnuo je u gol. Posle Partizan prima još jedan gol , i na penale ispada već u prvom kolu! Zar tako jeftino…

Apsolutno istu stvar Borota ponavlja i protiv Crvene Zvezde. Derbi po snegu, a Borota opet postavlja loptu na peterac i daje instrukcije saigračima. Miloš Šestić prvo ne veruje u to što vidi, a zatim, shvata da mu se nudi prilika na tacni i on je koristi. Prilazi lopti i gura je u mrežu. Borota protestuje kod sudije, ali sve je čisto. Gol se, naravno, priznaje, a tu utakmicu Partizan gubi 1-3!

Te dve slike ostale su zauvek u sećanju navijača, i niko Vam danas neće reći: “Da, Borota je bio sjajan golman”, što je on zaista i bio. Prokletstvo golmanske profesije.

Borota je napustio Partizan i otišao u Čelzi 1979. godine. Na svom debiju za londonske “plavce” uspeo je da sačuva mrežu protiv Liverpula, tadašnjeg prvaka Evrope. Na golu je nasledio tadašnju legendu Čelzija Pitera Bonetija, a sa navijačima londonskog tima je uspostavio srdačan i prijateljski odnos. Zajedno sa njima je skakao iza svog gola kada je Čelzi postizao golove, a oni su ga oslovljavali sa Pit. Kad neko stigne sa Balkana u kolevku fudbala i uspe da na takav način osvoji i rezervisane ostrvske fanove, onda možete zamisliti kakva je ličnost bio Borota. Ekscentričan i do kraja svoj. Svi pričaju o penalu koji je odbranio, a zatim sa loptom ušetao u mrežu kako bi uzeo kačket koji mu je spao sa glave prilikom intervencije. Ta priča je toliko ušla u legendu, da je nemoguće razlučiti da li je ona plod mašte ili stvarni događaj.

Čelzi je skliznuo u Drugu diviziju, ali status i kvalitet Petra Borote nisu bili sporni. Nanizao je 107 utakmica za Čelzi, i bio jedna od njegovih legendi ranih osamdesetih.

 

Prvenstvene utakmice u klubovima u kojima je nastupao:

Season Club Country Level GP GS
1986 All Stars RSA 1 ? ?
1984-85 Porto FC POR 1 0 0
1983-84 Boavista FC POR 1 15 0
1982-83 Portimonense POR 1 7 0
1982-83 Brentford ENG 1 0 0
1981-82 Chelsea ENG 1 12 0
1980-81 Chelsea ENG 1 42 0
1979-80 Chelsea ENG 1 41 0
1978-79 Chelsea ENG 1 12 0
1978-79 Partizan Beograd YUG 1 16 0
1977-78 Partizan Beograd YUG 1 34 0
1976-77 Partizan Beograd YUG 1 27 0
1975-76 YUG 1
1974-75 OFK Beograd YUG 1 33 0
1973-74 OFK Beograd YUG 1 34 0
1972-73 OFK Beograd YUG 1 32 0
1971-72 OFK Beograd YUG 1 12 0
1970-71 OFK Beograd YUG 1 10 0
1969-70 OFK Beograd YUG 1 8 0
Career Totals: 335 0

 

Utakmice reprezentacije Jugoslavije u kojima je nastupao:

PU 05.10.1977  Mađarska  Jugoslavija 4-3 (2-1)
KSP 13.11.1977  Rumunija  Jugoslavija 4-6 (3-2)
PU 18.05.1978  Italija  Jugoslavija 0-0 (0-0)
KEP 25.10.1978  Rumunija  Jugoslavija 3-2 (0-1)

 

Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Powered By
100% Free SEO Tools - Tool Kits PRO
error: Sadržaj sajta je zaštićen od kopiranja!