FIFA Svetsko prvenstvo 1970. u Meksiku

| ’30 | ’34 | ’38 | ’50 | ’54 | ’58 | ’62 | ’66 | ’70 | ’74 | ’78 | ’82 | ’86 | ’90 | ’94 | ’98 | ’02 | ’06 | ’10 | ’14 | ’18 |

Održan : 31/05/1970 – 21/06/1970
Timova : 16
Utakmica : 32
Golova : 95 (3,0 po utakmici)
Gledalaca : 1,603,975 (50,124 po utakmici)
Finale : Brazil – Italija 3:1
Najbolji strelac : Gerd Miler (Nem) – 10
Plasman Jugoslavije : Nije se kvalifikovala

 

Deveto Svetsko prvenstvo održano je u Meksiku 1970. godine.

Predvodjeni Peleom, koji je odustao od odluke da nikada više ne zaigra na Svetskom prvenstvu, Brazilci su trijumfovali treći put u razmaku od 12 godina.

Shodno zavetu iz 1930, dobili su u trajno vlasništvo trofej nazvan po Žilu Rimeu, osnivaču Mundijala. “Zlatna boginja” je i u Brazilu ukradena, kao 1966. godine u Engleskoj, ali kako poštenog nalazača nije bilo, FIFA je trostrukim prvacima poslala kopiju legendarnog trofeja, koja se i danas nalazi u vitrinama njihovog fudbalskog saveza.

Deveto SP ostaće upamćeno kao prvo na kom su arbitri za opominjanje i isključivanje igrača koristili žute i crvene kartone. Medjutim, kako se u Meksiku igrao izuzetno korektan fudbal, prvi crveni karton na svetskim prvenstvima pokazan je tek četiri godine kasnije u Nemačkoj i dobio ga je Čileanac Karlos Kazelji.

Pored toga, selektorima je prvi put omogućeno da tokom utakmice izvrše dve izmene. Na snazi je ostao stari sistem takmičenja, sa četiri grupe od po četiri tima, od kojih su po dva najbolja sticala pravo da nastupe u četvrtfinalu.

Meksiko je u trci za domaćinstvom potukao Argentinu i takav ishod izazvao je negodovanje mnogih fudbalskih funkcionera, naročito evropskih. Razlog – velika nadmorska visina na kojoj su se nalazili stadioni i razredjen vazduh kao posledica. Pored toga, igrači su morali da se adaptiraju i na vrućine, s obzirom na to da su mnoge utakmice počinjale već u 12 časova, kako bi evropska publika mogla da prati direktne TV prenose u popularnim, večernjim terminima.

Neuspeh u kvalifikacijama doživele su mnoge tradicionalne sile (Madjarska, Francuska, Argentina…), kao i Portugal, osvajač trećeg mesta na prethodnom Mundijalu. Maroko je postao prva afrička selekcija na SP nakon Drugog svetskog rata, a debi su ostvarili još El Salvador i Izrael.

Uoči premijerne utakmice izmedju domaćina i reprezentacije SSSR (0:0) u vazduh je pušteno 50.000 raznobojnih balona i od tada je ceremonija svečanog otvaranja neizostavan segment svakog Mundijala. Za razliku od SP u Engleskoj, meč bez golova na samom početku nije postao simbol turnira, već je prvi put posle Švedske 1958. vidjen pretežno napadački i dopadljiv fudbal.

Branioci trona, reprezentativci Engleske, imali su dosta problema tokom priprema, pretežno van terena. Meksička štampa nazvala ih je “lopovima” i “pijanicama”, a kapiten Bobi Mur u Kolumbiji je uhapšen pod optužbom da je krao u jednoj prodavnici.

Najbolji defanzivac šampiona pušten je na slobodu i na Mundijalu je pružio vrlo dobre partije, medjutim, poraz od Brazila u prvoj fazi (0:1) kao da je nagovestio smenu na svetskom vrhu. Na tom meču Gordon Benks je odbranio Peleov udarac glavom, što se smatra najboljom golmanskom intervencijom svih vremena na šampionatima planete.

Sve tri pobede u prvoj fazi zabeležili su Brazil i SR Nemačka, pobednici preostalih grupa postali su SSSR i Italija, a većih iznenadjenja nije bilo.

U reprizi finala sa stadiona Vembli, Nemci su se revanširali Englezima i plasirali se u polufinale, iako su ovi golovima Alana Malerija i Martina Pitersa početkom drugog poluvremena poveli sa 2:0. Ser Alf Remzi potom je načinio veliku taktičku grešku, izvukao je iz igre Bobija Čarltona i Nemci su preko Franca Bekenbauera i Uvea Zelera izborili produžetak, u kom je gol odluke postigao Gerd Miler – 3:2.

Medju četiri najbolje ekipe rutinski su se plasirali Brazil (4:2 protiv Perua) i Italija (4:1 protiv Meksika), dok je Urugvaj golom Esparaga tek u 116. minutu rešio u svoju korist okršaj sa SSSR (1:0). Za razliku od prvog polufinala, u kom je Brazil dozvolio Urugvaju da povede, a onda ga savladao sa 3:1 golovima Klodoalda, Žairzinja i Rivelinja, meč Italija – SR Nemačka (4:3) spada u red najvećih klasika SP.

Posle regularnih 90 minuta rezultat je bio 1:1, pošto je Karlhajnc Šnelinger u 90. minutu, na tipično nemački način, neutralisao rani pogodak Roberta Boninsenje. U produžecima se nije znalo “ni ko pije ni ko plaća” – Bekenbauer je nastavio da igra sa iščašenim ramenom, Miler je doveo Nemce u vodjstvo, Tarsizio Burgnič i Djidji Riva preokrenuli su na 3:2, Miler u 110. minutu izjednačio, a Djani Rivera 60 sekundi kasnije postigao gol za prvi nastup “azura” u finalu nakon 32 godine.

Na stadionu Acteka u Sijudad Meksiku, 21. juna je pred 107.412 gledalaca rešavano ko će po treći put u istoriji postati šampion planete. Pele je poentirao u 18. minutu, a Boninsenja izjednačio u 37, tako da je prvo poluvreme završeno bez pobednika. Ali, u nastavku je do izražaja došao superioran napadački talenat “karioka”. Golovima Žersona u 66, Žairzinja u 71. i kapitena Karlosa Alberta u 86. minutu, Brazil je ostvario jedan od tri najuverljivija trijumfa u finalima SP – 4:1.

Iako je “zlatna kopačka” turnira postao Gerd Miler sa 10 pogodaka, drugoplasirani Žairzinjo (sedam) ušao je u anale Mundijala na sasvim poseban način. On je u Meksiku postao jedini fudbaler na 17 dosad održanih SP, koji se na jednom turniru upisivao u strelce na svakoj utakmici.

Svetsko prvenstvo 1970. u Meksiku: Vicešampioni Evrope pali u kvalifikacijama

Ni druge kvalifikacije po grupnom sistemu nisu bile srećne za reprezentaciju Jugoslavije. U grupi sa Belgijom, Španijom i Finskom, plavi su kao aktuelni vicešampioni Evrope važili za favorite, ali taj status nisu opravdali na terenu.

Posle šest utakmica, Jugosloveni su zauzeli drugu poziciju sa sedam bodova, dva manje od Belgije, tako da su morali da se pomire sa još jednim propuštenim Mundijalom. Pobednik grupe savladao je naše fudbalere sa 3:0, ali je u Beogradu bilo 4:0 za plave. Poput Norvežana u kvalifikacijama za SP 1966, kobni po Jugoslaviju ovog puta su bili Španci. Oni su na stadionu JNA izvukli 0:0, a u Barseloni pobedili rezultatom 2:1.

Rezultati u kvalifikacijama:

KSP 25.09.1968.  Jugoslavija Finland Finska 9-1 (2-0)
KSP 16.10.1968 Belgium Belgija  Jugoslavija 3-0 (1-0)
KSP 27.10.1968  Jugoslavija Spain Španija 0-0 (0-0)
KSP 30.04.1969 Spain Španija  Jugoslavija 2-1 (2-0)
KSP 04.06.1969 Finland Finska  Jugoslavija 1-5 (1-3)
KSP 19.10.1969  Jugoslavija Belgium Belgija 4-0 (3-0)
             

Selektor Rajko Mitić tokom kvalifikacija je dosta eksperimentisao, igrači su ulazili i izlazili iz tima, bilo je dosta neiskusnih pojedinaca i takav tim nije bio kadar da stigne do cilja.

Naš najbolji strelac bio je Dragan Džajić sa četiri gola, dok su Slaven Zambata i Vahidin Musemić postigli po tri pogotka. Pored njih, standardniji od ostalih u prvoj postavi su bili Dragan Holcer, Ivica Osim, Rudolf Belin, Jovan Aćimović i Ilija Petković.

 

| ’30 | ’34 | ’38 | ’50 | ’54 | ’58 | ’62 | ’66 | ’70 | ’74 | ’78 | ’82 | ’86 | ’90 | ’94 | ’98 | ’02 | ’06 | ’10 | ’14 | ’18 |
 
Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Powered By
100% Free SEO Tools - Tool Kits PRO
error: Sadržaj sajta je zaštićen od kopiranja!