Reprezentativni golman na sudu zbog ubistva

Izricanje dvogodišnje zatvorske kazne u beogradskoj sudnici dočekao je sa osmehom. Uspeo je da isposluje da kaznu služi u nekom hrvatskom zatvoru, iz kojeg je bio pušten puno pre isteka kazne.

Franjo Glaser (1913.-2003.) bio je jedan od najboljih čuvara mreže u istoriji sa ovih prostora, legenda beogradskog BSK-a i zagrebačkog Građanskog, te reprezentativac Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske.

Uz jednu utakmicu za ,,B” tim (1940), odigrao je 35 utakmica (uz još šest nezvaničnih) za reprezentaciju Jugoslavije. Debitovao je 30. aprila 1933. u susretu protiv Španije (1:1) u Beogradu, kad se na zelenom polju prvi put sreo s legendarnim španskim golmanom Zamorom, a od dresa sa nacionalnim grbom oprostio se 3. novembra 1940. protiv Nemačke (2:0) u Zagrebu. Najbolji nastup u reprezentaciji pružio je 9. maja 1937. u susretu protiv Mađarske (1:1) u Budimpešti, u kome je uža odbrana naše reprezentacije igrala u sastavu: Glazer, Higl, J. Matošić . Za nepune tri godine (1936-1939) branio je u neprekinutom nizu na 17 utakmica reprezentacije Jugoslavije.

Vodio je buran i uzbudljiv život, dostojan filmskog platna. Nažalost, mladalačke dane slave zasenila mu je mračna epizoda sa Savskog kupališta, tj, ubistvo 17-godišnjeg Radomira Stokića u leto 1936. godine.

2. juna 1936. na kupalištu na Savi, Franjo Glaser je sa splava u reku gurnuo levog beka podmlatka BSK, Rada Stokića. Stokić nije znao da pliva i udavio se. Glaser je na suđenju negirao krivicu i tvrdio je da je Stokić sam pao u vodu. Sud nije uvažio ovu odbranu, i osudio ga je na dve godine zatvora.

Svedoci su ispričali da je Glaser samo sat prije tragedije Stokića počastio ručkom, ali i kako zbog svoga čina nije pokazao nimalo kajanja.

– “Ne brinite se, isplivaće već negde” – prepričao je jedan saigrač jezivu Glaserovu izjavu.

Na sudiju je loš utisak ostavilo Glaserovo negiranje krivice i lažno svedočenje nekih njegovih drugova, a kao otežavajuća okolnost mu je uzeto što se „ravnodušno ponašao i nije ni pokušao da spase druga“, kao i to što je već sutradan otišao u Novi Sad na utakmicu „bez interesovanja za mrtvog druga“.

Izricanje dvogodišnje zatvorske kazne u beogradskoj sudnici dočekao je sa osmehom. Uspeo je da isposluje da kaznu služi u nekom hrvatskom zatvoru, iz kojeg je bio pušten puno pre isteka kazne, pa je već u januaru 1937. stao na gol zagrebačkog Građanskog.

Do maja 1945. čuvao je mrežu zagrebačkog HŠK Građanski na ukupno 623 utakmica i osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1940. godine. Boje reprezentacije Zagreba branio je 41 put. Za nogometnu vrstu Banovine Hrvatske nastupio na sve četiri odigrane utakmice, a za reprezentaciju NDH nastupio 7 puta.

Od osnivanja beogradskog Partizana 1945. pa do avgusta 1947, kao član “crno-belih” branio je 91 put i osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1947, posle čega se preselio u Split gde je kao trener i golman Mornara ostao u ovom klubu (odigrao je 84 utakmice) sve do rasformiranja 1949, kad je prestao s aktivnim igranjem.

Bavio se trenerskim pozivom i radio u Splitu, Mostaru, Osijeku, Rijeci, Smederevu i Zagrebu.

Preminuo 1. marta 2003. u Zagrebu.

Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Powered By
Best Wordpress Adblock Detecting Plugin | CHP Adblock