This Day in History: 1946-11-08

Na današnji dan, 8. novembra 1946. u Beogradu je rođen Stanislav Karasi, nekadašnji napadač Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije.

Za Crvenu zvezdu igrao je od 1968. do 1974. godine, i sakupio 197 zvaničnih mečeva uz 71 postignut gol. Računajući sve utakmice zabeležio je 334 nastupa i 130 pogodaka. Osvojio je tri šampionske titule (1969, 1970. i 1973. godine), dva nacionalna kupa (1970. i 1971.), dva trofeja Super šampiona Jugoslavije (1969. i 1972.) i Kup prvoligaša 1973. godine. Bio je veoma prodoran i hitar igrač.

Posebno raspoložen bio je u mečevima sa najvećim rivalima Hajdukom, Dinamom i Partizanom. U mečevima protiv ovih ekipa postigao je mnogo pogodaka. Sa 14 golova bio je najbolji strelac tima u šampionatu 1973/74, a sezonu ranije postigao je 17 pogodaka u pohodu na titulu šampiona Jugoslavije.

U Kupu evropskih šampiona 1969/70, pet puta se upisao u strelce, i uz Antonijevića bio najefikasniji u timu. Tri gola je postigao protiv Linfilda iz Belfasta u pobedi od 8:0, a dva pogotka je upisao protiv Forverca iz Berlina u pirovoj pobedi od 3:2 (klub iz Istočne Nemačke je prvi meč dobio sa 2:1, i zbog dva gola u gostima je prošao dalje). Naredne sezone Zvezda je u Kupu šampiona stigla do polufinala, a Karasi je na šest mečeva postigao jedan gol. Učestvovao je i u dve pobede protiv Liverpula u Kupu šampiona 1973/74, kada su crveno-beli sa dve pobede od po 2:1 eliminisali slavni engleski tim i plasirali se u četvrtfinale.

Uz jednu utakmicu za mladu (1969), odigrao je i 10 utakmica za najbolju selekciju Jugoslavije, postigavši četiri gola. Debitovao je 9. maja 1973. protiv SR Nemačke (1:0) u Minhenu, a poslednju utakmicu odigrao je na Svetskom prvenstvu, 3. jula 1974. protiv Švedske (1:2) u Diseldorfu.

Proslavio se pogotkom u poslednjim sekundima igre 19. decembra 1973. protiv Grčke (4:2) u Atini, koji je omogućio našoj reprezentaciji da posle „majstorice“ protiv Španije (1:0) u Frankfurtu učestvuje na finalnom turniru Svetskog prvenstva 1974. u SR Nemačkoj.

Posle Crvene zvezde igrao je za francuski Lil (od 1974. do 1977. godine), a zatim za belgijski Antverpen (od 1977. do 1979.), američke klubove Bafalo (od 1979. do 1980.) i Njujork Erouz (1981.), a pri kraju karijere nastupao je za OFK Beograd i Hajduk sa Liona.

Radio je i u brojnim klubovima kao trener. Vodio je Spartak iz Subotice, Jarmuk iz Kuvajta, Sutjesku iz Nikšića, Radnički (Novi Beograd), Milicionar, Obilić, turski Erzurum, Zvezdaru, Bežaniju, BASK, Borac iz Banjaluke i mladu reprezentaciju Jugoslavije.

U braku sa Mirjanom, kćerkom jedinicom generala Veljka Kadijevića, ima kćerku Adelu (po baki), pijanistu i profesora klavira.

Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Powered By
100% Free SEO Tools - Tool Kits PRO