This Day in History: 1946-11-08
Na današnji dan, 8. novembra 1946. u Beogradu je rođen Stanislav Karasi, nekadašnji napadač Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije.
Za Crvenu zvezdu igrao je od 1968. do 1974. godine, i sakupio 197 zvaničnih mečeva uz 71 postignut gol. Računajući sve utakmice zabeležio je 334 nastupa i 130 pogodaka. Osvojio je tri šampionske titule (1969, 1970. i 1973. godine), dva nacionalna kupa (1970. i 1971.), dva trofeja Super šampiona Jugoslavije (1969. i 1972.) i Kup prvoligaša 1973. godine. Bio je veoma prodoran i hitar igrač.
Posebno raspoložen bio je u mečevima sa najvećim rivalima Hajdukom, Dinamom i Partizanom. U mečevima protiv ovih ekipa postigao je mnogo pogodaka. Sa 14 golova bio je najbolji strelac tima u šampionatu 1973/74, a sezonu ranije postigao je 17 pogodaka u pohodu na titulu šampiona Jugoslavije.
U Kupu evropskih šampiona 1969/70, pet puta se upisao u strelce, i uz Antonijevića bio najefikasniji u timu. Tri gola je postigao protiv Linfilda iz Belfasta u pobedi od 8:0, a dva pogotka je upisao protiv Forverca iz Berlina u pirovoj pobedi od 3:2 (klub iz Istočne Nemačke je prvi meč dobio sa 2:1, i zbog dva gola u gostima je prošao dalje). Naredne sezone Zvezda je u Kupu šampiona stigla do polufinala, a Karasi je na šest mečeva postigao jedan gol. Učestvovao je i u dve pobede protiv Liverpula u Kupu šampiona 1973/74, kada su crveno-beli sa dve pobede od po 2:1 eliminisali slavni engleski tim i plasirali se u četvrtfinale.
Uz jednu utakmicu za mladu (1969), odigrao je i 10 utakmica za najbolju selekciju Jugoslavije, postigavši četiri gola. Debitovao je 9. maja 1973. protiv SR Nemačke (1:0) u Minhenu, a poslednju utakmicu odigrao je na Svetskom prvenstvu, 3. jula 1974. protiv Švedske (1:2) u Diseldorfu.
Proslavio se pogotkom u poslednjim sekundima igre 19. decembra 1973. protiv Grčke (4:2) u Atini, koji je omogućio našoj reprezentaciji da posle „majstorice“ protiv Španije (1:0) u Frankfurtu učestvuje na finalnom turniru Svetskog prvenstva 1974. u SR Nemačkoj.
Posle Crvene zvezde igrao je za francuski Lil (od 1974. do 1977. godine), a zatim za belgijski Antverpen (od 1977. do 1979.), američke klubove Bafalo (od 1979. do 1980.) i Njujork Erouz (1981.), a pri kraju karijere nastupao je za OFK Beograd i Hajduk sa Liona.
Radio je i u brojnim klubovima kao trener. Vodio je Spartak iz Subotice, Jarmuk iz Kuvajta, Sutjesku iz Nikšića, Radnički (Novi Beograd), Milicionar, Obilić, turski Erzurum, Zvezdaru, Bežaniju, BASK, Borac iz Banjaluke i mladu reprezentaciju Jugoslavije.
U braku sa Mirjanom, kćerkom jedinicom generala Veljka Kadijevića, ima kćerku Adelu (po baki), pijanistu i profesora klavira.